Ljubač

Ljubač

1738

More kao da je odnekud dolutalo!

Tako bi netko mogao pomisliti putujući od Zadra o prizoru koji se iznenada ukaže nakon petnaestak kilometara putovanja u smjeru Velebita. S blage visine pokraj Duševića mlina odjednom se «otvori» more u čijem okruženju zablista panorama za divljenje. Ljubački zaljev se doima poput ovećeg jezera. U zaljev se s velebitske strane ulazi kroz ljubačka vrata iznad kojjih se izvija Paški most. S kopnene strane sučelice Pagu, a na rubu Ljubačke vale, je smješteno selo Ljubač. Ljubač je ualjen oko 8 km jugozapadno od Ražanca. Poseban dojam ostavlja, uz široko polje, Ljubačko brdo. Na njemu i kosama počinje povijest ovog djelička trudne hrvatske zemlje.

ljubac1Zanemarimo ono najranije kameno doba. Mnogo više materijalne kulturne baštine je iz željeznog doba, najviše je iz 1. tisućljeća prije Krista kada su obitavali Liburni- ilirsko pleme vještih stočara, ratara i ribara ali i hrabrih gusara. Najuvjerljiviji dokaz njihove kulture je gradina Venac koja se posebno doima pogledom sa sjeverne rtinske strane. U blizini gradine, na lokalitetu Dvorne se nalazi velik broj grobova, onih u razini zemlje ali i po čitavu brdu. onih većih koji se na prvi pogled mogu uočiti. To su grobni humci- tumuli- od kojih je najveća Križarska glavica bliže stojićima. nažalost , velik dio ove vrijedne kulturne baštine je, posebno prije 40-ak godina devastiran.: samo manji broj eksponata je je završio u arheološkom muzeju u Zadru.

U drugom stoljeću prije Krista Liburne su pokorili Rimljani, koji su s vremenom u okruženju Ljupča i Krneze sagradili više svojih ljetnikovaca- vila rustica.

S kraja 5. st. iz starokršćanokog doba veoma vrijedan i jedinstven spomenik je tek nedavno istražena dvojna bazilika podno Podvršja.

O najranijoj nazočnosti Hrvata , uz ostalo, kazuju nam tri grobna humka blizu zavjetne crkve Gospe od Sniga . I ove svetinje starohrvatske kulture su devastirane.

Već spomenuto brdo je poluotok dug 3 km. Ugodna šetnja vidokrugom koji zapanjuje da bi se stiglo do Vrtoloma. Iznad ove strmine na zaravani je u srednjem vijeku podignuta utvrda, u narodu poznato po nazivu Stari grad ili Ljubljana . Prvi spomen grada je ubilježen u ispravi herceg Andrije iz go 1205., a pod nazivom Castrum Gliube . tada je bio pod vlašću hrvatsko-ugarskih vladara i već zarana je predan crkveno-viteškom redu templarima. Bujan život u gradu traje do kraja 17.st., odnosno do prestanka osmanlijske opasnosti. Tada je grad napušten jer Veneciji više nije bio potreban za obranu.

Od materijalnih ostataka ostalo je jako malo, ali opet dovoljno da bi se mogao predočiti cijeli sustav utvrđenja. Unutar zidina je najviše odoljela zubu vremena gotička crkva Sv Marcele . Crkva je bila jednobrodna. Od sredine prema svetištu se brod širi na obje strane završavajući s tri polukružne apside. Uz apside jedino je djelomično sačuvan sjeverni zid s kontraforima(potornim stupovima)

Od sačuvane baštine iz Grada najvrjedniji je kalež koji se čuva u crkvi Sv Martina . Njega je prema predaji izbacio vol svojim»Bucanjem»

ljubac2Ljubač se danas proteže sve od Ljubačkih stanova pa do Provale u dužini od oko 3 km. Znatno se proširio na sve strane pa i u smjeru druga dva zaseoka: Stojićima i Grubanima položenim na proplanku brda. Sva tri zaseoka pripadaju istoj župi. Zaštitnik župe je Sv. Martin kojem je posvećena i mjesna crkva. Svetište je svoj današnji izgled dobilo 1812.g. Omanja je to crkva sa dva polukružna prozora sa strana. Pročelje je ukrašeno s jednom rozetom i ugrađenim križem Na vrhu se izdiže zvonik na preslicu s dva zvona. stanovi se mogu podičiti s nedavno obnovljenom crkvom Sv. Ivana ali i onom pokraj nje; ostaci crkvice Sv. Magdalene iz 14 st..

Povijesna jezgra sela je položena iznad morske hridi u dužini od oko 200 m, au širinu oko 100 m ( od škole do Kulne i od mora do Šekuća s burne strane) Ima sve karakteristike dalmatinskog primorskog naselja: uske ulice, gusto položeni domovi( ali i štale) U srednjem vijeku u vrijeme osmanlijske opasnosti selo je bilo okruženo obrambenim bedemom. O ovom fortifikacijskom objektu danas najviše kazuju ostaci zidina u Šekućama.

Kulturno – povijesna baština ovdje je iznesena popularistički bez imalo pretenzija da bude znanstvena. Vjerovati je da će u skoro vrijeme, a upravo zbog obilja građe, Ljubač i ljubačko okruženje postati arheološki park- prvi takve vrste u Hrvatskoj. O tome je već izrađena studija.

Ljubač danas broji oko 450 žitelja, znatno manje nego prije 50 ak godina kada je u selu postojala osmogodišnja škola. danas malobrojni učenici pohađaju nastavu u kombiniranom odjeljenu do 4. razreda, a daljnje osnovno obrazovanje nastavljaju u Ražancu. Razlozi demografskoj depopualciji svima su znani.

Najbrojnija ali i najstarija plemena su: Perkovići i Duševići. Evo i ostalih prezimena: Lazanja, Jeras, Tičak, Ivanac, Miočić, Gažić, Marelja, Marušić, Matak, Bonato, Jordan, Borzin, Gruban, Stojić i Miletić

Poljoprivreda, u posljednje vrijeme maslinarstvo i vinogradarstvo uz ribarstvo su temeljne grane s kojima se bave Ljubčani.

Ponuda Ljubča:
•  ugodan apartmanski smještaj
•  mir i tišina, ruralni ambijent
•  bezbrižno kupanje na velikim pjeskovitim plažama
•  4 manja ugostiteljska objekta, 1 hotel
•  ukusni plodovi mora i zemlje- ekološki čisti
•  prirodne i kulturne znamenitosti
•  blizina velikih turističkih centara, nacionalnih parkova
•  svježi maestral koji svakodnevno puše s uzavrelog, kamenitog Paga.

Prof. Frane Dušević