Glavno obilježje ražanačkom krajoliku daju tri  kose..Sjeverna kosa proteže se od uvale Bokulja do Ljubačkih vrata (Paški most, Fortica). Najveća točka na ražanačkom dijelu ove kose je 162 m i nalazi se uz cestu Posedarje – Pag nešto zapadnije od Jovića. S ražanačke strane kosa se lagano spušta prema moru gdje poprečne udubine čine drage i uvale. S južne, rtinske strane, kosa se nešto strmije obrušava prema moru, dok od obronaka uvale Plemići ima vrlo lagani pad i takva ostaje uz rub polja sve do predjela zvanog Prispa između Jovića i Radovina.
Srednja kosa se proteže od Radovina do rta Ljubljana. oko samog rta Ljubljane obronci joj se gotovo okomito uzdižu iz mora. Kosa je na svom najvećem dijelu visoka 164 m (između Radovina i Podvršja), dok i na ostalim dijelovima nije mnogo niža (138 m iznad Podvršja, 92 m između Jordana i Stojića, 99 m na predjelu zvanom Dvorine itd.).

Južna kosa samo svojim krajnjim dijelom dodiruje ražanački kraj i iznad sela Ljubački Stanovi završava prilično strmo. U ovom predjelu kosa ima najveću visinu od 144 m (brdo Standarac istočno od Duševića mlina).

Između ove tri kose nastale su dvije udubine u kojima se nalaze plodna polja. U domeni prirodnih izvora su prirodne vrijednosti Velebitski kanal i Ljubacki zaljev sa svojim osobitostima, pa osnovni cilj korištenja tih vrijednosti mora biti racionalnost u korištenju njihovih užih i širih resursa. Ta se racionalnost mora manifestirati u ogranicavanju svih oblika neumjerenoga korištenja prostora kao jedinog resursa, a ocituje se u ogranicavanju pretjerane izgradenosti, ostavljanju velikih slobodnih prostora u njihovu prirodnom obliku.
Prevladava sredozemna klima, ali možemo slobodno reći da je Velebit glavni čimbenik promjene klime posebno u zimskom periodu. S Velebita nerijetko zapuše bura brzinom većom i od 150 km/h. Stari ljudi kažu da se "bura u Senju rađa, u Ražancu krsti, a u Makarskoj umire."
Bure su posebno česte zimi, ali ipak najopasnije su u proljeće kad prvi usjevi niču iz zemlje i kad pupaju voćke.
Zbog posolice bura uništava biljni pokrov pretvarajući ga u ljuti krš. Zato ražanačka obala neodoljivo podsjeća na "mjesečev pejzaž". Ljetne temperature su u prosjeku oko 25°C. Ljeti su rijetke ali posebno opasne nevere.

Zbog važnosti mora kao dijela opceg krajolika, koji ima nezamjenjivu ulogu za razvoj turizma, te zbog cinjenice da je Ljubacki zaljev najvecim dijelom relativno zatvoreni i plitki akvatorij, potrebno je osigurati zaštitu mora na podrucju opcine Ražanac od svih oblika zagadenja. Kako je more osnovni prijamnik svih otpadnih voda problem sakupljanja, procišcavanja i dispozicije otpadnih voda na ovom dijelu Zadarske županije treba riješiti izgradnjom razdjelnih sustava odvodnje s adekvatnim uredajem za procišcavanje.

Što se tiče voda tekućica na području Ražanca najvažnija je potok Jaruga. Uz Jarugu je najvažniji potok Krneza koji izvire nešto južnije od Radovina, prolazi kroz polje u podnožju južne kose, zatim teče kroz sela Krnezu i Ljubačke Stanove i u Ljubačkoj vali se ulijeva u more. Potok Krneza tijekom sušnih ljetnih mjeseci zbog nedostatka kiše često presuši.
Potok Jaruga izvire u polju između sjeverne i srednje bore, teče uz podnožje srednje bore u dužini od oko 5-6 km i u uvali Plemići se ulijeva u more.
Ražanački kraj je osobito bogat manjim izvorima bez dužeg toka. Zbog toga je ovaj kraj i bio naseljen tijekom svih povijesnih razdoblja. Srednja kosa, koja je u povijesti bila najnaseljenija, ima u svom podnožju s jedne i druge strane najviše manjih izvora (vrila) vode. Vrela su pružala okrepu poljodjelcima i čobanima tijekom sušnih ljetnih mjeseci. Karakteristično je za Ražanački kraj da su mještani gradili brojne bunare( svaki bunar ima svoje imenpr Šapot,Zvirača, Golubinka, Peralina, Baraćov bunar, kupnovac, Bara, Pinčinac, Mrzlac.....
Izvore vode  susrećemo i uz more u podnožju sjeverne kose (npr. u uvali Ivančovica). Zbog blizine mora slatka voda se miješa s morskom stoga je na tim izvorima voda slankasta (bočata).
Ražančani su 1913.g. iskoristili izvor Stanesu i izgradili svoj vlastiti vodovod, koji je zadovoljavao potrebe dok se mještani nisu intenzivnije počeli baviti turizmom, a s time su se povećale potrebe za vodom posebno u ljetnim mjesecima. .
Sjevernu kosu karakterizira relativno slaba pošumljenost. To se posebno odnosi na dio od Ražanca do Ljubačkih vrata, tj. Paškog mosta gdje prevladava krš.
Dio sjeverne strane sjeverne koseod Jovića do predjela zvanog Torine samonikla je šuma hrasta medunca (Gaj), a u neposrednoj blizini Ražanca 1938.g. zasađena je borova šuma. Od nižeg raslinja po ovoj strani bore najčešće susrećemo smriku, vrištiku (vrijes), kupinu i klen. U samom Ražancu ljudi su zbog otpornosti na posolicu i buru prije sadili oko kuća draču (bagrem). Međutim, primjećuje se da se u posljednje vrijeme još otporniji pokazao Karamiž (tamaris). Između škole u Ražancu i predjela zvanog Vlake razvio se šumarak divljeg koka. Od samoniklog grmlja još susrećemo divlji šipak ili divlju ružu, a od sitnog raslinja najznačajniji predstavnici su: kadulja, slavulja, bukavac, sparožina i smilj.

Južna strana sjeverne kose nije šumovita izuzev što u privatnim posjedima (posebno oko Jovića) susrećemo šumu Hrasta i pokoji samonikli brijest. U dvorištima Jovićkih kuća nailazimo i na poneki zasađeni badem (bajam). Ova strana sjeverne bore je manje kršovita i mnogo je zelenija od sjeverne strane zbog bolje zaklonjenosti od bure i nanosa soli. Stoga ovdje susrećemo i pokoji grm brnistre (brnestre) i stablo smokve.
Na srednjoj kosi po cijeloj njenoj dužini ne susrećemo tragove krša, stoga je ova kosa i najbolje pošumljena. Od Radovina do Podvršja je hrastova šuma. Sa sjeverne strane ove kose, na predjelu zvanom Brdo, prevladava borova šuma. Zapadno od ceste Ražanac – Zadar sa sjeverne i sa južne strane ove bore digla se borova šuma koja je prije 15 – 20 godina zasađena. Od nižeg raslinja po ovoj bori prevladava mirta (mrta), brnistra (posebno s južne strane), planika (prvka), kupina i smrika. Od sitnog raslinja najčešće susrećemo sparožinu, a ni gljive nisu rijetkost kojih ima i na sjevernoj boti posebno u šumi Gaj gdje je debeli sloj od lišća i visoka vlažnost tla.
Južna strana južne kose ima nešto hrastove šume ograđene u privatnim imanjima i nešto brijesta (brista), dok je bora većim dijelom kršovita i prekrivena nižim i niskim raslinjem (smrika, kupina, trn, smilj itd.)

U sjevernoj udubini (polju) oko potoka Jaruga zbog obilja vode rašireni su jablani, vrbe, topole, trska (trstika) i rogoz.
U južnoj udubini (polju) uz potok Krneza pretežno rastu vrbe i topole, a ponegdje ima i jablana.
Divlje cvijeće na ražanačkom prostoru kad se pojavi u proljeće skriveno je u zavjetrine, a najčešće susrećemo ljubičice, ciklame (tučipake), visibabe, šafrane (boliglavce), zvončiće, tratinčice i dr.
Od samoniklog bilja koje se koristilo za prehranu posebno valja istaknuti žutenicu, koromač, divlji luk (najbolji i najukusniji je s Istočnjeg školja), sparogu, kukelj, a maslačak (mličinjak) i slatkovina su se najčešće koristili za prehranu stoke.
Ovdje treba još spomenuti biljke koje rastu u neposrednoj blizini mora i u najnižim morskim dubinama. To su prvenstveno mrižica, petrovac, jadranski bračić (puckalica) i morska salata. Prve dvije biljke (mrižica i petrovac) rastu u neposrednoj blizini obale i izložene su najvećim udarima vjetra i nanosima soli. Jadranski bračić je endem Jadranskog mora, a ujedno je pokazatelj čistoće i nezagađenosti mora, a hvala Bogu susrećemo ga uzduž cijele cijele ražanačke obale. Na kraju treba spomenuti i morsku salatu koje nema puno, ali je ipak ima tamo gdje nema jadranskog bračića. Dakle, morska salata je sušta suprotnost jadranskom bračiću i pokazatelj je onečišćenosti mora.

Od krupnijih životinja na ražanačkom području česte su lisice i čagljevi, a u posljednje vrijeme susreću se i divlje svinje. Oni su ujedno i štetočine protiv kojih lovci organiziraju hajke i planski ih odstreljuju. Tu je još i jazavac koji se skriva u jamama u blizini polja gdje poljodjelcima može napraviti veliku štetu.
Manji sisavci, kao što su zec, kuna, lasica, tvor i jež mnogo su brojniji i često se susreću.
Često se susreću i gmazovi, a posebno primorska i krška gušterica i nešto rijeđe blavor. Zelembaći se mogu susresti na livadama ili u šumi, dok ni zmije nisu rijetkost, a najčešće su: bjelouška, Eskulapova zmija (bjelica), poskok i riđovka.
Od vodozemaca najčešće su žabe i kornjače.
Poljske puševe susrećemo sa kućicom i bez kućice.
Pauke, leptire i druge vrste kukaca zbog brojnosti nema potrebe nabrajati.

Od ptica kojima je stanište u ražanačkom kraju razlikujemo one koje su tu stalno nastanjene i one koje se prvim dolaskom zime odsele u toplije krajeve da bi se u proljeće ponovno vratile (selice).
Krupnije ptice koje često susrećemo su fazan, jarebica, svraka, vrana, gavran, morski vranac,a najčešći je galeb klaukavac. Jastreba, sokola, orla, ćuka i šumsku sovu susretnemo, ali mnogo rijeđe.
Zanimljivo je istaknuti da se galebovi legu na ražanačkim školjima, gdje su uz gušterice jedini stanovnici.
Nekad su ražanačku tvrđavu krasili divlji golubovi dok se nije pojavio noćni grabljivac ćuk, koji ih je sve potamanio.
Svake godine u rano proljeće, točnije 19. travnja, sa svog zimovališta u Africi ražanačko nebo zaparaju crne čiope. U ražancu znane kao caparini. Najčešće se gnijezde pod crkvenim krovom ili u tvrđavi (Kaštelini).
U moru oko Ražanca nailazimo na ribe  slične onima u cijelom Jadranu. To su pretežno spužve, rakovi, puževi, školjke, glavonošci i ribe. One imaju svoje lokalne nazive spomenut ćemo samo neke: ogrci (ugrci), priljepci(prilipci), volci i razne vrste vretenača.
kozice (stroje), bromburači (grmalji), škampi i velike rakovice. lignje (uligne), hobotnice (prčići) ušate (ušetke), cipli (ćivli), glamci (glavoči). skuše (lokarde), morski pauci (ralji), bugve, moli (na zadarskoj ribarnici posebno su cijenjeni upravo ražanački moli), orade (podlanice), brancini (agači)
Novsko ždrilo goli rt Baljenica se od okolnog terena razlikuje žutosmeđom bojom.
Jugoistočna obala u ovom dijelu Velebitskog kanala od mjesta Ražanac do kanala Novsko ždrilo je nepristupačna, ispresijecana mnogim usjecima, a obronci brežuljaka blagog su nagiba prema moruZORENJE: U južnom dijelu Velebitskog kanala zbog brojnih pličina i otočića paziti na:
Ražanac je, od kad postoje trgovački putovi u ovom kraju, bio glavno prometno čvorište.Preko ražanačke luke odvijao se glavni promet za Liku i Primorje.
Za Ražanac je vrlo važna prometnica Ražanac – Zadar koja je i "žila kucavica" prometa u ovom kraju. Od kad je krajem 1980-ih godina dovršeno asfaltiranje ove lokalne ceste ona predstavlja glavni prometni pravac na ovom području, ne samo za Ražanac već i za otok Pag.

Prije i nakon Drugog svjetskog rata najveći promet ljudi i roba odvijao se preko ražanačke luke, a u Domovinskom ratu bila je glavni pravac opskrbe hrvatskih postrojbi na Velebitu i nezamjenjivi prometni koridor stanovništvu Podvelebitskog kraja.
Ražanac je smješten 1 km niže od ceste Posedarje – Pag, koja se križa sa cestom Ražanac – Zadar poviše Ražanca na križanju Velinac.

Sva mjesta Općine Ražanac u proteklih deset godina povezana su asfaltnom cestom, što je umnogome doprinijelo povezanosti svih mjesta sa Ražancom, u kome se nalaze važnije institucije za ovaj kraj (pošta, ambulanta, škola, tvornica, HEP, općina, mjesni ured…) i sa glavnim središtem županije Zadrom.
Cestom prema Posedarju i spojem na autocestu A1, preko Masleničkog mosta, Ražanac je povezan sa unutrašnjošću Hrvatske i Zagrebom, a istom prometnicom i sa Rijekom i dalje na zapad prema europskim zemljama. Za Rijeku ima i vrlo dobar alternativni pravac, a to je preko Paga (novoasfaltirana cesta) i dalje preko trajekta Prizna - Žigljen.
Prema Splitu, tj. prema Srednjoj i Južnoj Dalmaciji, vodi prethodno opisana cesta preko Zadra i autocesta preko Posedarja.
Pomorski promet na podrucju opcine Ražanac temelji se na razvoju luke Ražanac kao veze s
lukom Starigrad na suprotnoj obali Velebitskog kanala, cime se stvara mogucnost ostvarenja
turisticke ponude ove opcine prema NP Paklenica i obratno.

zatvori