Jovići

Jovići

1652

Jovići se nalaze u istočnom dijelu općine Ražanac .

Nastali su na starohrvatskom selu Čakavaci. Ime su dobili po obitelji Jović koja se tu nalazi na 1609.g. u Polačini, odnosno u zaselku Pustojancima Prije turskih vremena ovdje su živjela hrvatska sela Pustojanci, Čakavci Veliki I Mali spominju se 1367.g. za vrijeme hrvatskih knezova Markovića roda Šubića iz Bribira. Njihovi posjedi se ovdje sppominju 1490.g. 0d crkve Sv Marije mandaline do crkve sv Andrije ispod Ražanca. U čakavcima su imali svoje kuće I sagradili crkvu sv Marije Mandaline štpo se I danas vidi po pploči iznad ulaznih vrata na kojoj je grb Šubića s orlovskim krilom. Najvjerojatnije su ovdje i pokapali svoje pokojne. Nema dokumenata da je ovo bila župa, najvjerojatnije su pripadali župi Ražanac čija je župna crkva bila današnja crkva Sv Andrije Iz raznih spisa doznajemo da su u Čakavcima bila ova prezimena: Braća milojević- 1487.g., Ostoja I Naško Viverinić- 1461.g., Gortan Vrsajević-1494.g., Mate Radonić 1506., Toma Meštrović 1502., Marko Grahorić 1507.g., Toma Bonac 1508.g.g, Goran Jurinović 1551 Knezovi Markovići od 1367-1557.g., Braća Gallei iz Zadra 1505.g., De Grisogonis iz Zadra 1841.g.,

jovici2Upadom Turaka u ove krajeve, kao I mnoga naša sela , tako su Pustojanci I Čakavci potpuno uništeni I razoreni. Iz spisa doznajemo da su knezovi Markovići 1501-1508.g. prodavali svoja imanja Čakavcima, najvjerojatnije od straha pred Turcima. Zadnji se spominje od Knezova Marković 1551.g. kad prodaje zemlju Grguru Jurinoviću . Crtež Čakavaca postoji iiz 1609.g. na kojemu se vidi do kud su se prostirala naselja, koje su Turci potpuno uništili I zapalili crkvu sv marije Mandaline koju zasigurno zbog toga Bianchi ne spomin je u svojoj Zara christiana II 1879.g.

Po predaji postoji da je tu ubijen od turaka svećenik čiji se grob nalazi pred oltarom dotične crkve. da li je to svećenički grob ili nekog od knezova Markovića koji su dali sagraditi tu crkvu nije poznato. Crkva je bila mnogo stoljeća ruševina I u prošlom stoljeću je za vrijeme župnika ražanca don vlade Cvitanovića obnovljena.

Prema popisu stanovništva u vrijeme Mlečana 1421.g. Čakavci se spominju kao selo koje graniči sa selom Krbavac Lug (današnji Radovin) vlasništvo zadarskog plemića Filipa Jurjevića , a Mlečani su ga tad uzeli sebi jer im nije bio odan. U spisu iz 1641.g. sppominju se Veliki I Mali čakavci, Pustojanci (lokalitet današnjih Jovića), Mundići (Premundići). Ovo selo je bilo iznad današnje crkve sv Petra u Radovinu, a pripadalo je župi Krbavac Lug. spominju se Zlokrajci zapadno od sela a bili su zapadno od crkve sv Andrije u Ražancu, spominje se selo Maljine koji su tad bili na lokaciji današnjih Beretina u Radovinu, selo Šapot u Radovinu, selo Grljevac bilo je u bilzini crkve sv Andrije, selo Brus zapadno od sela Zlokrajci prema rtini, selo Plemići ispod sela Zlokrajci I Brus.

jovici3Godine 1507. Ražančani I Čakavčani grade utvrdu I kuće u današnjem Ražancu (Zapis notara Rajmunda)
U spisima se spominje popis stanovništva Zadarskog kotara iz 1527.g.prema kojem su Čakavci imali 35 stanovnika.Početkom 17 st na lokalitet starohrvatskih sela naselili su se današnji stanovnici Jovića. Obitelj Jović se spominje u Pustojancima 1609.g.. Pustojanci su bili gdje su danas južni Jovići

Godine 1648. se spominje kapetan Iveško Jović koji predvodi Ražančane u obradni od turskih napada. (prema istraživanju Roman jelić: Selo Čakavci I knezovi Markovići od roda Šubića – Zadar 1974.g.)

u 18. I 19.stoljeću Jovićani su se zbog siromaštva uglavnom iseljavali u druge krajeve I dijelove Svijeta. taj trend se nastavio I u 20 st. Jovićane nisu zaobišli I veliki ratovi u 19. I 20 st. kao boelsti I druge nedaće.

Današnji Jovići “rasporedili” u tri skupine zaselaka kao što su se nekada Čakavci sastojali od Velikih i malih Čakavaca tako su današnji Jovići raspoređeni u tri skupine zaselaka; Istočni Jovići( obitelji Demo, Jović i Miočić) Srednji Jovići( obitelji Jović, Bukvić, Pavić, Gruban)i Zapadni Jovići ( Obitelji Barać, Mustać, Kandasić, Vuleta)

Sva tri zaselka broje oko 500 stanovnika. Najveći zaselak su srednji Jovići ili po domaći Zapadni gdje se nalazi škola sagrađena između dva rata, crkva i seosko goblje. Do konca II svjetskog rata su bili zaselak Ražanca. kroz Joviće prolazi državna cesta D 106 Posedarje – pag. Jovići su udaljeni 6 km jugoistočno od Ražanca) uz prometnicu prema Posedarju i Masleničkom mostu na nadmorskoj visini od 160 metara. na. Od južne obale velebitkog kanala su uidaljeni oko 700 metara do mora vodi asflatirana cesta. Omiljena kupališta Jovićana su Radanovica, Vrulja, Dvogrlice, Baraćovo kupalo, Ikinca, Čelinka. Između mora i kuća protire se krš, prema ražancu se prostire hrastova šuma Gaj. Na jugu je polje. Topografski pojmovi Od sjevera prema jugu: Radanovica, kosa, krš, demanija, gavranići, plat, baraćova glavica, krš, drače, staništa, stuubline, borina glavica, prispa, sumporna banja, nazivi njiva: juranovka, jurčinka, betovka, bakmačovka …

Mještani se se od davnina bavili stočarstvom i poljodjeljstvom. Zbog poslolice , bure i slabodohodovne poljoprivrede odvajkada su išli ploviti na more. Tako da u jovićima nema kuće ku kojoj nema najmanje jedan pomorac.

Tradicijska kultura mještana jovića je ostala održana do dana današnjeg i ona se očituje kroz:
•  stare napjeve
•  kolo
•  običaje vezane uz velike blagdane
•  običaje vezane uz doba godine
•  običaje uz pokapanje mrtvih

Prezimena koja nalazi,o u Jovićima: Jović, Gruban, Miočić, Stošić, Pržić, Proroković, Barać, Knežević, Verunica, Mustać, Vuleta

Najbrojnije je prezime Jović. U selu se nalazi područna četverogodišnja osnovna škola J barakovića koju trenutno pohađa 20 učenika. Pored škole se nalazi osvjetljeno asfaltirano igralište. Početkom 90 godina prošlog stoljća asfaltiran je Banov put koji vodi od Mjesta do mora dužine oo 1000 m Neposrednio prije Početka Domovinskog rata mještani su dragovoljnim radom uredili, popločali omiljenu plažuRadanovica. Prije 15 a.k godina također dragovoljnim radom su mještani uredili lučicu Vrulja 20 ak vezova.

Mještani Jovića su vrlo aktivno sudjelovali u Domovinskom ratu. Mjesto je dalo 83 dragovoljca Domovinskog rata U ratu smo imali 2 ranjena mještana. Nitko nije poginuo.

Nakon rata prionulo se je izgradnji mjesta te vraćanju mladih Jovićana na ognjišta.

Tijekom rekonstrukcije Državne ceste posedarje- ražanac asfaltirano je oko 5 km ulica u mjestu, poboljšana je javna rasvjeta, izgrađeno je oko 3 km nogostupa. Pristupilo se je uređenju crkve Sv Nikole Tavelića; izgrađen je kameni zid dužine oko 200 metara, postavljena nopva dvorišna vrata na uazui u crkvu i groblje, uređen je prostor ispred crkve, započelo se je s uređenjem novog dijela groblja. Mještani su uvelike svojim dragovoljnim radom i novčanim prilozima pomogli ostvarenju ovih projekata. U tijeku je natječaj za vodovodizaciju mjesta. Te se nadamo da ćemo 2008. godine kada slavimo 400 godina od spopmena imena Jovićč imati tekuću vosdu u svakom domaćinstvu.

U planu su nam cjelovito uređenje poljskih putova, obnova crkve sv Marije Mandaline,uređenje mirila, uređenje velikog igrališta, ….. a sve u cilju revitalizacije Jovića.

dr Nediljko Jović, don Ivan Kevrić